***PAMTIM SAMO SRETNE DANE***

zivot nije uvijek lijep, ali pokusajmo sto manje pricati o zlim stvarima...

02.10.2006.

Oprost

Nedavno me je jos jedna osoba molila za oprost. Pokajala se i trazila da joj oprostim. Cijenim kad ljudi priznaju greske i cijenim kad se iskreno kaju, ali mi je nekad to sve jako smijesno. Pocinjem se osjecati kao kakav svecenik koji najprije saslusa grijehe, pa onda «udjeli» dvije-tri Zdravo Marije i gotovo. Jos kad se ti njihovi «grijesi» ne ticu mene licno, bude mi stvarno sve to i suvise glupo. Kod nekih osoba imam osjecaj da im samo trebaju te molitve i kad ih izmole da ce se ponovo vratiti na staro. Kod drugih, opet, imam osjecaj da njih ni te Zdravo Marije, odnosno moj nekakav oprost, nece osloboditi tog nekog osjecaja krivice.

Znam da se covjek cijeni po onom koliko moze oprostiti, ali isto tako smatram da niko od nas nije nevin da bi mogao da izigrava nekog Sveca koji oprasta. Oprosticu, svaki put, svjesna da nisam bolja od njih, ali i svjesna cinjenice da ako ne oprostim cu biti gora od njih. Jer nevjerovatno je samo kako pokajnik u tom trenutku postaje jaci i bolji od nas od kojih trazi oprost. On priznaje, mi i dalje grijesimo do trenutka kada cemo i sami moliti za neciji oprost.

Vrlo rijetko cu traziti oprost. Samo onda kad ne vidim drugi izlaz iz svega. Ali trazicu.

 

Preponosna da molim za oprost, preslaba da oprastam, opet cu to iznova uciniti.

01.10.2006.

Zlobno iskrena

Vec svi znaju kako me nerviraju osobe koje za sebe tvrde da su iskrene. Kad jos pri tom naglasavaju kako se jadne ne mogu suzdrzati uprkos cinjenici da znaju da ce zbog tog nadrljati, najradije bi ih zadavila. Vjerujem ja da ima iskrenih ljudi, ali zlobno iskrenih. Jer ne smatram nikog toliko glupim da bez nekog odredjenog cilja kaze sta mu je na umu, a da to njemu samom moze stetiti.

 

U cetvrtom razredu srednje jedna cura iz razreda je rekla drugoj curi nesto u stilu «ti stvarno ne znas spariti boje». Tu, u svlacionici, je bilo nas jos tri-cetiri koje smo se pogledale ne znajuci kako reagovati na to. Cura kojoj je to bilo upuceno se uvrijedila i otisla. Ova druga je slegla ramenima i ponovila jednu od svojih omiljenih recenica kako je samo bila iskrena. Nije mi se dalo tad ulaziti u raspravu, pa sam se samo nasmjesila i precutala bilo kakav komentar. A da, cura je bila u pravu, A. stvarno nikad nije znala spariti boje. I sve smo to znale i mozda smo koji put i medjusobno to prokomentarisale, ali nikad joj nijedna to nije u lice rekla. I sve to stoji, ali zar iskreno ne bi bilo to joj reci nasamo? Je li bas morala pred svima nama? U tom grmu lezi zec! Nije to uradila jer nije mogla izdrzati da ne kaze, nego jer je u tom trenutku trebala ispasti iskrena i hrabra faca. Zlobno iskrena.

 

I sama znam napraviti slicne poteze kad ih smatram korisnim. I poslije nek mi neko kaze kako nemamo ciljeva u zivotu...

29.09.2006.

Sretna sam jer znam: opet mi se pjeva!

Upoznala sam i novu cimerku. Zvanicno dolazi u nedjelju, zasad je samo prebacila neke stvari. Bila sam za racunarom (za promjenu) kad je usla u sobu. Prva pomisao mi je bila "hajd se sad usudi ugasiti joj muziku". Salu na stranu, zaista je krupna i visoka. Uz to je i sportski tip, sto je sasvim suprotno ovom nekom stilu koji ja furam. No, hajde da ne napravim gresku ko sa ono "privremenom" cimerkom da progovorim koju sa njom. Idem po starom pravilu, postavicu tri pitanja. Ako poslije toga se ne ukljuci u razgovor, vracam se racunaru. Postavih ja jedno, pa drugo pitanje (ovaj put iskusno na engleskom, ne na ceskom) i taman razmisljam da odustanem kad ona navali s pitanjima. I poce prica. Dva sata smo neprekidno pricale, apsolutno nista drugo nismo radile.

 

Kad sam shvatila koje je vrijeme i svjesna toga da mora uciti za ispit, lagano sam popustala razgovor. Imacemo prilike da nastavimo.

U ta dva sata sam se ispricala vise nego sa ovom prethodnom za cijeli njen boravak ovdje.

 

Tako da sam trenutno zadovoljna. Prosao je jedan krizni period kad je sve islo naopako i sad se sve opet vraca u normalu: rijesila sam probleme s vizom, rijesila se lika koji me je ubijao u pojam, zavrsila sve oko upisa druge godine i polozila taj ispit.

I hvala svima onima koji su bili tu u tom kriznom periodu. I saslusati je nekad mnogo...

27.09.2006.

Promjene, promjene...

Ovo se uvijek dogadja kad ja i nemam bas vremena. Kad sam imala onda nisam mogla otvoriti ni svoj blog, a sad sve ove promjene na bloggeru koje zelim istraziti  (konacno i smajlici). Nekako mi sve vec bilo preraslo u rutinu, pa sam razmisljala i da zatvorim blog. No sad necu. Ne dok ne vidim kako ovo sve funkcionise...

Kako se vama cini? Je li istrazujete? Kako se snalazite?

19.09.2006.

Glumci bez cilja

Nikad nisam mogla razluciti da li mi vise na zivce idu ljudi koji kukaju za svaku sitnicu ili oni koji se svima ulizuju da bi se domogli svojih ciljeva. Kako i jedan i drugi slucaj imam unutar porodice, to bi bilo kao biranje izmedju njih.

Kako cu se postaviti prema njima zavisi iskljucivo od mog raspolozenja. Kad sam neraspolozena odbrusicu nesto i prekinuti to pusto kukanje odnosno ulizivanje. Kad sam raspolozena, spremno cu klimati glavom i "slusati" tu predstavu. Kazem predstavu jer ne znam kako drukcije nazvati najavljivanje svoje smrti ili kako mi neko laska kako bi nesto dobio od mene. Dobro raspolozena pocnem svoju igricu naivne djevojke koja na sve to nasjeda do trenutka kad se ove osobe osjete spremnima za akciju. Tad ih glatko odbijem (izuzev kad to i meni ne ide u prilog), ni trenutka ne gubeci naivni izraz.

Ulizice volim slusati kad se nekom trecem ulizuju. Ko zna, moze se nesto i nauciti, mozda zatreba.

Najbolje je posmatrati kako Jadna kuka, a Ulizica klima i ulizuje se maksimalno. Telenovela uzivo!

I Jadna je svjesna da nije toliko jadna, Ulizica je svjesna da svi znaju da nije iskrena, i Naivna djevojka je svjesna da sve manje zavarava svojim naivnim licem, no uprkos tome i dalje nastavljaju igrati svoje uloge.

Svi smo mi glumci bez nekog odredjenog cilja.


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 10/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031


Forum:

Cesto sam u posjeti kod:

A navratim i do:

Citati:

„Najveca je pobjeda, pobijediti samog sebe“
Calderon

„Sve velicine ovog svijeta ne vrijede koliko jedan dobar prijatelj“
Voltaire

„Zemlja na kojoj zivimo bice bolja ili gora, ovisno od toga da li cemo mi biti bolji ili gori.“
Coelho

„Mnoge slike postoje na Zemlji, ali nijedna kao covjek silna!“
Sofokle

„Cudno je, kako je malo potrebno da budemo srecni, a jos cudnije: kako cesto nam bas to malo nedostaje!“
Andric

„Covjek niposto ne zeli biti prijatelj neke zene, ako moze da joj bude ljubavnik“
Balzac

„Ne povjeri se nikad jednom covjeku, jer covjek ne moze razumjeti drugog covjeka.“
Skram

„...vrijeme je da prestanemo cekati darove zivota, sami treba da stvaramo zivot.“
Tolstoj

„Stabilnija je vanbracna veza koja pociva na ljubavi, nego brak bez ljubavi.“
Kostic

„Prirodno je umrijeti, kao sto je prirodno i biti rodjen.“
Bacon

Pamtim samo sretne dane

[i]Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo one noci,
koje sam djelila s tobom
sanjajuci i ljubeci.

Pamtim samo sretne dane,
pamtim samo ona jutra,
koja bude nasa tjela
zagrljena, kao mrtva.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.

Pamtim samo sretne dane
pamtim samo one kuce.
Gdje se nasa ljubav krila
samo, kano i bespuce.

Pamtim samo sretne dane
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo samo sretne dane
da bih nasu ljubav spasla.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to.

Pamtim samo sretne dane
svi su drugi magla, san.
Samo onaj koji valja
u lice je upisan.

Pamtim samo sretne dane,
oko nas je voda rasla.
Pamtim samo sretne dane
da bih nasu ljubav spasla.

Ja nisam kao ti
da pamtim samo zlo.
Ja nisam kao ti
ne mogu to. [/i]

pjeva: Gabi Novak


PRIVIRILO VAS JE OVDJE
40812

Powe#66CCFF  by Blogger.ba